TECAR terapija

TECAR terapija je moderna fizikalna terapija koja koristi radiofrekventnu energiju kako bi potaknula prirodne procese oporavka u tijelu. Najčešće ju koristimo kada želimo smanjiti bol, ubrzati oporavak i pomoći tkivu da se bolje oporavi nakon ozljede, preopterećenja ili operacije.

Ono što TECAR terapiju razlikuje od klasičnih fizikalnih procedura je to što ne djeluje samo površinski. Terapijom djelujemo dublje u tkivu gdje želimo poboljšati cirkulaciju, smanjiti napetost i pomoći tkivu da se lakše oporavlja. Pacijenti terapiju uglavnom osjećaju kao ugodnu toplinu, a često nam kažu da je područje nakon tretmana manje bolno i pokretljivije.
TECAR terapiju zato često koristimo kod sportskih ozljeda, kroničnih bolova, upala tetiva i nakon operacija, najčešće u kombinaciji s manualnom terapijom i vježbama.

Što pacijent osjeća i s čime dolazi (na fizikalnu terapiju?)

Većina pacijenata nam dolazi tek kada bol traje već neko vrijeme i kad vide da ne prolazi sama od sebe. Najčešće su to osjećaj ukočenosti, stalne napetosti u mišićima, bol koja se vraća čim se malo više opterete ili osjećaj da ih tijelo već dugo ograničava u svakodnevnim aktivnostima. Puno ljudi se žali da više ne mogu normalno trenirati, dugo sjediti, spavati na određenoj strani ili obavljati svakodnevne stvari bez boli.

Često čujemo i da su već probali masaže, tablete, mirovanje ili razne terapije, ali imaju osjećaj da se problem stalno vraća i nikad zapravo ne riješi do kraja.
Najčešće nam dolaze sportaši, rekreativci i ljudi koji su dugo pod fizičkim opterećenjem, ali i pacijenti nakon operacija ili oni koji se već neko vrijeme bore s kroničnim bolovima i napetošću u tijelu.

Što uzrokuje bol i ozljede koje se liječe TECAR terapijom?

Najčešće se radi o dugotrajnom prenaprezanju, ponavljanim pokretima, lošem oporavku nakon aktivnosti, dugotrajnom sjedenju, stresu ili starijim ozljedama i traumama koje se nikada nisu do kraja oporavile. S vremenom dolazi do iritacije tkiva, slabije mikrocirkulacije, povećane napetosti mišića i razvoja upalnog procesa. Tada se počinju javljati bol i ukočenost.
Često se radi i o tendinitisu, odnosno iritaciji i preopterećenju tetive. Kod dugotrajnijih problema više nije riječ samo o “običnoj upali”, nego o sitnim oštećenjima unutar same tetive. Na staničnoj razini dolazi do promjena u strukturi kolagenskih vlakana, slabije oksigenacije tkiva i sporijeg metabolizma stanica. Zbog toga tetiva postaje osjetljivija, bolna i sporije se oporavlja.

Slično se događa i kod mišićnih spazama i kronične napetosti. Kada je tkivo dugo pod opterećenjem ili boli, mišići ostaju u stalnoj zaštitnoj napetosti, cirkulacija postaje slabija, a tkivo osjetljivije na svaki novi podražaj. Tada pacijenti često imaju osjećaj da se bol stalno vraća, čak i nakon odmora ili kratkotrajnog poboljšanja.

Kod nekih pacijenata problem dodatno pogoršavaju degenerativne promjene i dugotrajna kronična bol. Kada bol traje mjesecima, živčani sustav s vremenom postaje osjetljiviji, a područje stalno podraženo. Tada i manja opterećenja, pokreti ili svakodnevne aktivnosti mogu ponovno izazvati nelagodu i osjećaj napetosti.

Kako se postavlja dijagnoza i plan terapije?

Prije početka terapije važno nam je vidjeti što je stvarni uzrok problema i je li TECAR terapija uopće pravi izbor za pacijenta. Pacijenti često dođu s idejom da žele “samo TECAR”, ali nije svaka bol ista niti svaki problem traži isti pristup.

Na prvom dolasku radimo fizioterapijsku procjenu koja uključuje razgovor, fizioterapijski pregled i pregled bolnog područja. Koristimo palpaciju, procjenu opsega pokreta, funkcionalni status i specifične kliničke testove kako bismo bolje razumjeli što uzrokuje problem i zašto se tegobe stalno vraćaju. Ako pacijent ima postojeće nalaze, magnetsku rezonancu, ultrazvuk ili preporuku liječnika, svakako ih pregledamo i uzimamo u obzir pri planiranju terapije. No, velik broj problema može se kvalitetno procijeniti i kroz fizioterapijski pregled i kliničku sliku pacijenta.

Postoje i situacije kada TECAR terapiju ne preporučujemo ili ju privremeno odgađamo, primjerice kod određenih kontraindikacija, akutnih stanja ili kada procijenimo da pacijentu treba drugačiji pristup rehabilitaciji.

Što je TECAR terapija i kako djeluje na tkivo?

TECAR terapija koristi posebnu vrstu radiofrekventne energije koja djeluje dubinski u tkivu, a cilj joj nije samo površinski zagrijati bolno područje kao kod toplih obloga ili lampi. Tijekom terapije u tkivu se stvara takozvana endogena toplina, toplina koja nastaje unutar samog mišića, tetive ili zgloba.

Takvo djelovanje pomaže poboljšati mikrocirkulaciju i oksigenaciju tkiva, odnosno protok krvi i opskrbu kisikom u području koje je preopterećeno ili bolno. Tkivo tada postaje opuštenije i pokretljivije, zbog čega pacijenti često osjećaju smanjenje napetosti i lakše kretanje već nakon terapije.

TECAR terapija koristi se i zbog svog analgetskog učinka, ali cilj terapije nije samo kratkotrajno olakšanje simptoma. Cilj je potaknuti prirodne procese regeneracije i pomoći tkivu da se lakše i brže oporavlja, posebno kod dugotrajnih preopterećenja, kroničnih tegoba i sporijeg oporavka nakon ozljeda.

Osim toplinskog učinka, TECAR terapija djeluje i na staničnoj razini. Dolazi do promjena u izmjeni iona unutar stanica i povećanja metaboličke aktivnosti tkiva, čime se potiču regeneracija i oporavak tkiva te smanjuju upalni procesi. Također potiče i limfnu drenažu, zbog čega ju često uključujemo kod oteklina, osjećaja težine i sporijeg oporavka nakon većih iritacija ili ozljeda tkiva.

Koja je razlika između kapacitivnog i rezistivnog načina rada?

TECAR terapija koristi dvije različite sonde, kapacitivnu (CAP) i rezistivnu (RES), a svaka djeluje na drugačiji tip tkiva i različitu dubinu.

Kapacitivni način rada (CAP) više djeluje na površinska i mekša tkiva poput mišića i područja koja imaju veći udio vode. Pacijenti ga najčešće osjećaju kao ugodnu toplinu i opuštanje tkiva. Ovaj način rada često koristimo kod mišićne napetosti, spazama i bolnih područja nakon većeg opterećenja.

Rezistivni način rada (RES) djeluje dublje i više je usmjeren na tetive, ligamente, zglobove i područja uz kost. Pacijenti ga često osjećaju intenzivnije, posebno kod kroničnih i dugotrajnijih problema.

U praksi se tijekom istog tretmana vrlo često kombiniraju obje sonde, ovisno o problemu s kojim pacijent dolazi i reakciji tkiva tijekom terapije.

Kako izgleda tretman i iskustvo pacijenta?

Tijekom tretmana pacijent je najčešće u opuštenom položaju, ležeći ili sjedeći, ovisno o dijelu tijela na kojem radimo. Na kožu se nanosi kontaktna krema, a sonda laganim pokretima prelazi preko bolnog ili napetog područja. Rad može biti statički, kada se određeno područje obrađuje u mirovanju, ali i dinamički gdje uključujemo pokret, mobilizaciju, istezanje ili manualne tehnike.

Većina pacijenata opisuje ugodnu toplinu i osjećaj opuštanja u tretiranom području. Kod osjetljivijih i dugotrajnijih problema osjećaj ponekad može biti intenzivniji, posebno kod rezistivnog načina rada, ali postupak ne bi trebao biti bolan. Intenzitet terapije uvijek prilagođavamo osjećaju pacijenta i reakciji tkiva.

Jedan dolazak najčešće traje između 20 i 45 minuta, ovisno o regiji na kojoj radimo i kombinira li se TECAR s drugim tehnikama. Pacijenti nam često kažu da se nakon tretmana osjećaju “lakše”, manje ukočeno i kao da pokret više ne “zapinje” kao prije. Kod nekih se promjena osjeti već nakon prvih nekoliko dolazaka, dok se ozbiljniji rezultati najčešće vide kroz 5 do 6 tretmana

Za koje dijagnoze je TECAR terapija najefikasnija?

U praksi TECAR terapiju najčešće koristimo kod:

• bolova u leđima i vratu
• tendinitisa i kroničnih problema s tetivama
• bolova u ramenu
• sportskih ozljeda i mišićnih istegnuća
• bolova u koljenu i preopterećenja zglobova
• postoperativnog oporavka

Često ju uključujemo i kod teniskog lakta, plantarnog fascitisa te problema s Ahilovom tetivom.
Kod akutnih ozljeda rezultati se često vide brže jer tkivo još nije dugo pod upalom, napetošću i zaštitnim reakcijama organizma.

Kod kroničnih tegoba oporavak je obično sporiji jer su promjene u tkivu prisutne već dulje vrijeme, a često su prisutni i smanjena pokretljivost, povećana osjetljivost tkiva i kronična napetost. Upravo zato kod kroničnih problema terapija najčešće traži više kontinuiteta i postupniji pristup rehabilitaciji.

TECAR terapija u usporedbi s drugim metodama

Pacijenti nas često pitaju koja je razlika između TECAR terapije, lasera, ultrazvuka ili klasične elektroterapije. Istina je da svaka od tih metoda ima svoje mjesto u rehabilitaciji, ali razlikuju se po načinu djelovanja i cilju koji želimo postići terapijom.

Laser terapija najčešće djeluje protuupalno i analgetski kroz fotobiomodulaciju tkiva, odnosno djelovanje svjetlosne energije na stanice. Zbog toga se često koristi kod površinskijih i lokaliziranih iritacija, osjetljivijih struktura i manjih regija tkiva.

Ultrazvučna terapija temelji se na mehaničkom djelovanju ultrazvučnih valova na tkivo, a najčešće se koristi kod lokaliziranih problema mekih tkiva i manjih područja gdje želimo djelovati ciljano i precizno.

Kod klasične elektroterapije fokus je najčešće na smanjenju boli putem električne stimulacije i djelovanja na živčani sustav. TECAR terapija djeluje drugačije jer osim analgetskog učinka djeluje i na lokalnu cirkulaciju, temperaturu tkiva, elastičnost mekih struktura i metabolizam samog tkiva.

Upravo zato TECAR terapiju vrlo često kombiniramo s manualnim radom i pokretom tijekom samog tretmana jer nam omogućuje da terapiju lakše prilagodimo samoj funkciji i reakciji tkiva.
U praksi ne postoji jedna metoda koja je najbolja za sve probleme i sve pacijente. Terapija se uvijek bira ovisno o stanju tkiva, fazi oporavka i onome što u tom trenutku želimo postići rehabilitacijom.

Kontraindikacije, tko ne smije na TECAR terapiju ?

TECAR terapija smatra se sigurnom metodom kada se pravilno koristi i kada prije terapije napravimo dobru procjenu pacijenta. No, postoje stanja kod kojih terapiju ne provodimo ili zahtijeva poseban oprez.
Apsolutne kontraindikacije uključuju pacemaker i druge elektroničke implantate, aktivnu malignu bolest, akutne infekcije i febrilna stanja, trombozu i duboku vensku trombozu (DVT). U takvim situacijama terapija se ne provodi zbog mogućeg utjecaja na cirkulaciju, tkivo i elektroničke uređaje u tijelu.

Kod trudnoće se TECAR terapija ne preporučuje zbog nedostatka dovoljno sigurnih istraživanja o utjecaju terapije na trudnoću i razvoj ploda. Dodatan oprez potreban je i kod težih kardiovaskularnih bolesti te kod pacijenata koji imaju izraženu osjetljivost na elektromagnetske podražaje ili toplinu.

Pacijenti često pitaju i za metalne implantate. Metal danas nije nužno apsolutna kontraindikacija, ali terapija tada zahtijeva iskustvo terapeuta, pravilno doziranje intenziteta i dodatni oprez kod većih implantata i osjetljivijih područja.
Nuspojave su rijetke kada se terapija pravilno dozira. Nakon tretmana pacijenti ponekad mogu osjećati prolaznu toplinu, laganu osjetljivost tretiranog područja ili umor tkiva, ali takve reakcije obično prolaze unutar 24h.

Prevencija i oporavak

TECAR terapiju možemo uključiti i preventivno, posebno kod sportaša koji su izloženi velikim i ponavljajućim opterećenjima. Tijekom intenzivnih treninga tkivo često ne stigne u potpunosti regenerirati mikrooštećenja koja nastaju tijekom aktivnosti, što s vremenom povećava rizik od ozljeda i preopterećenja.

Neka istraživanja pokazala su da kombinacija TECAR terapije i aktivnog zagrijavanja može imati pozitivan učinak na funkciju mišića, eksplozivnost i biomehaniku pokreta prije većih sportskih opterećenja. Upravo zato se TECAR terapija danas kod sportaša ne koristi samo nakon ozljede, nego i kao dio pripreme i oporavka između treninga i natjecanja.

Koliko često se terapija provodi ovisi o intenzitetu aktivnosti, fazi treninga i samom stanju tkiva. Između tretmana pacijentima najčešće savjetujemo lagano kretanje, dobru kontrolu opterećenja, dovoljno odmora i provođenje vježbi koje su dobili u sklopu rehabilitacije.

Kako se odlučiti ?

Koliko će tretmana biti potrebno najviše ovisi o samom problemu, koliko dugo tegobe traju i u kakvom je stanju tkivo prije početka terapije. Kod blažih i akutnih problema pacijenti često već nakon nekoliko dolazaka osjete manje boli i lakše kretanje, dok kronične tegobe i dugotrajnija preopterećenja obično traže više kontinuiteta i vremena.

Cijena terapije najčešće ovisi o kompleksnosti problema, regiji koju tretiramo te kombinira li se TECAR s drugim metodama poput manualne terapije i ciljnih vježbi.

Kod odabira terapeuta važno je gledati ne samo ima li netko TECAR aparat, nego zna li ga pravilno koristiti i uklopiti u cijeli rehabilitacijski proces. Sam aparat nije dovoljan ako iza njega ne stoji kvalitetna procjena, razumijevanje problema i individualan pristup pacijentu.

Zašto izabrati Med Art TECAR terapiju ?

U Med Artu TECAR terapiju koristimo onda kada procijenimo da pacijentu stvarno može pomoći i kada ima smisla za problem s kojim dolazi. Ne radimo terapiju po šabloni niti vjerujemo da jedan aparat može riješiti svaki problem.

Važno nam je da pacijent razumije što radimo, zašto terapiju uključujemo i što realno može očekivati od oporavka. Jednako tako, otvoreno ćemo reći i kada TECAR terapija nije najbolji izbor i kada smatramo da problem zahtijeva drugačiji pristup.