Plantarni fascitis

Plantarni fascitis jedan je od najčešćih uzroka boli u području stopala, osobito u peti i svodu. Bol se najčešće pojavljuje pri prvim koracima nakon mirovanja, a može se pojačavati tijekom duljeg stajanja ili hodanja.

Unatoč nazivu, riječ je pretežito o degenerativnim promjenama, a ne o upalnom procesu, koje nastaju uslijed ponavljanog opterećenja plantarne fascije, vezivnog tkiva koje podupire svod stopala i prenosi sile tijekom kretanja.

Što je plantarni fascitis?

Plantarni fascitis je stanje koje se razvija uslijed oštećenja plantarne fascije, čvrstog, elastičnog vezivnog tkiva koje se proteže od petne kosti (calcaneus) do prednjeg dijela stopala, odnosno baze nožnih prstiju. Plantarna fascija ima važnu ulogu u stabilizaciji svoda stopala te prijenosu opterećenja pri hodu, trčanju i stajanju.

Unatoč nazivu koji upućuje na upalni proces, istraživanja pokazuju da se u većini slučajeva ne radi o klasičnoj upali, već o degenerativnim promjenama u tkivu, koje nastaju kao posljedica kroničnog preopterećenja. Zbog toga se sve češće koristi termin plantarna fasciopatija, iako se izraz “plantarni fascitis” i dalje najviše koristi u kliničkoj i svakodnevnoj praksi.

Mikroskopski gledano, u plantarnoj fasciji dolazi do nakupljanja mikrooštećenja, degeneracije kolagena, smanjenog kapilarnog protoka i zadebljanja fascije. Te se promjene najčešće javljaju na njezinu hvatištu za petnu kost, s medijalne (unutarnje) strane. To je ujedno i najčešće bolno područje kod osoba s ovim stanjem.

Uzroci plantarnog fascitisa

Plantarni fascitis najčešće nastaje zbog ponavljanog preopterećenja plantarne fascije, osobito na njezinu hvatištu za petnu kost. Dugotrajno mehaničko opterećenje uzrokuje mikroskopska oštećenja u tkivu, koja s vremenom dovode do boli i smanjene funkcije.

Uzroci su višestruki, a najčešće uključuju dugotrajno hodanje ili stajanje, osobito na tvrdim površinama, kao i naglo povećanje opterećenja, primjerice kod trčanja ili dugotrajnog hoda. Neadekvatna obuća bez potpore svoda stopala dodatno povećava rizik od razvoja ovog stanja.

Anatomske i funkcionalne promjene, poput spuštenog ili visokog svoda, skraćenih mišića potkoljenice, smanjene pokretljivosti skočnog zgloba i nepravilnog obrasca hoda, mogu uzrokovati neravnomjerno opterećenje fascije. Prekomjerna tjelesna masa dodatno pojačava pritisak na strukture stopala.

U većini slučajeva plantarni fascitis se razvija postupno, bez jasne ozljede. Ponavljana mikrotraumatizacija tkiva nadmašuje sposobnost plantarne fascije za oporavak, što dovodi do razvoja degenerativnih promjena. 

Čimbenici rizika za plantarni fascitis

Plantarni fascitis češće se javlja kod osoba koje su dugotrajno izložene opterećenju stopala, bilo zbog načina života, radnog okruženja ili sportske aktivnosti. Među rizične skupine ubrajaju se trkači, sportaši koji učestalo skaču ili mijenjaju smjer kretanja, osobe koje većinu radnog dana provode stojeći, kao i oni s prekomjernom tjelesnom masom.

Rizične su i starije osobe, zbog promjena u elastičnosti i snazi tkiva, kao i trudnice, kod kojih dolazi do biomehaničkih i hormonalnih promjena koje utječu na opterećenje stopala. Rizik dodatno raste u prisutnosti anatomskih varijacija poput spuštenog ili visokog svoda stopala, osobito kada su prisutni i drugi nepovoljni čimbenici. Kod osoba koje istovremeno imaju više navedenih predispozicija, učestalost i težina simptoma plantarnog fascitisa mogu biti izraženiji i dugotrajniji.

Plantarni fascitis – simptomi

Najčešći simptom plantarnog fascitisa je bol u donjoj strani pete, koja se često opisuje kao oštra, probadajuća ili žareća. Bol se najintenzivnije osjeća pri prvim koracima ujutro, nakon ustajanja iz kreveta, ili nakon duljeg sjedenja i mirovanja. U većini slučajeva bol se smanjuje tijekom kretanja, no ponovno se pojačava nakon dužeg stajanja, hodanja ili druge aktivnosti.

Osjetljivost na dodir najizraženija je na unutarnjoj strani petne kosti, na području hvatišta plantarne fascije. U nekim slučajevima bol se može širiti duž svoda stopala, a kod težih ili dugotrajnijih slučajeva može se razviti i osjećaj zatezanja u Ahilovoj tetivi ili listu.

Vrsta boli može varirati, najčešće je prisutna tupa bol tijekom dana, uz povremene nagle bolove pri prvom opterećenju. Hod bez obuće, osobito po tvrdim površinama, često dodatno pogoršava simptome. Iako se češće javlja na jednoj nozi, plantarni fascitis može biti prisutan i obostrano, osobito kod osoba s izraženim biomehaničkim nepravilnostima ili dugotrajnim opterećenjem.

Simptomi koji zahtijevaju dodatnu kliničku obradu uključuju jaku bol koja ne popušta ni u mirovanju, pojavu otekline, promjene boje kože, trnce, slabost u stopalu ili sumnju na frakturu, infekciju ili neurološko oštećenje. U takvim slučajevima potrebno je isključiti druga stanja slične kliničke slike.

Dijagnostika plantarnog fascitisa

Dijagnoza se postavlja klinički, na temelju anamneze i fizikalnog pregleda. Najčešći nalaz je osjetljivost na unutarnjoj strani pete, osobito pri palpaciji i istezanju plantarne fascije. Bol se često pojačava pri stajanju na prstima ili hodanju bosih nogu po tvrdoj podlozi.

Fizioterapijska procjena uključuje analizu hoda, pregled obuće, testove fleksibilnosti mišića potkoljenice, pokretljivost skočnog zgloba i način opterećenja stopala.

Slikovne pretrage (RTG, UZV, MR) koriste se samo kada simptomi odstupaju od uobičajene kliničke slike ili kada se ne bilježi napredak unatoč terapiji. Važno je isključiti stanja poput stres frakture, petnog trna, iritacije živca ili upalnih bolesti.

Kako izliječiti plantarni fascitis?

U većini slučajeva plantarni fascitis liječi se neoperativnim metodama, uz vrlo dobru prognozu. Ključ uspjeha je pravovremena dijagnoza, postupno prilagođavanje opterećenja i provođenje ciljanog fizioterapijskog programa.

Terapija se temelji na istezanju plantarne fascije, Ahilove tetive i mišića potkoljenice, jačanju mišića svoda stopala i stabilizatora gležnja te korekciji obrasca hoda i opterećenja. U fizioterapiji se primjenjuju manualne tehnike, mobilizacija zglobova, terapija mekih tkiva i edukacija o prilagodbi aktivnosti i obuće.

Po potrebi se koriste ortopedski ulošci, jastučići za petu i noćne udlage koje smanjuju napetost fascije tijekom spavanja. Kod dugotrajnih simptoma mogu se primijeniti dodatne metode kao što su terapija udarnim valom, ultrazvučna terapija, dry needling ili elektroterapija. Kirurški zahvat potreban je rijetko, najčešće tek nakon 6 do 12 mjeseci konzervativnog liječenja bez poboljšanja.

Plantani fascitis – oporavak kod kuće

Oporavak kod kuće temelji se na ublažavanju simptoma i prilagodbi svakodnevnih navika. Hodanje bosih nogu po tvrdim površinama treba izbjegavati. Preporučuje se obuća s čvrstom petom, mekim uloškom i dobrom potporom svoda. Tijekom bolnih faza treba smanjiti opterećenje i izbjegavati dugotrajno stajanje i hodanje.

Hlađenje bolnog područja 10 do 15 minuta nakon aktivnosti može pomoći u smanjenju tegoba. Ujutro prije ustajanja korisno je lagano istegnuti plantarnu fasciju ručnikom ili elastičnim trakama. Postupno vraćanje aktivnosti i dosljedno provođenje preporučenih vježbi ključni su za oporavak i sprječavanje ponovnih simptoma.

Kada potražiti pomoć fizioterapeuta?

Iako se simptomi plantarnog fascitisa u nekim slučajevima mogu povući spontano, ne preporučuje se predugo odgađati stručnu procjenu. Pravovremeni pregled smanjuje rizik od razvoja kronične boli i produljenog oporavka.

Pomoć fizioterapeuta posebno je preporučljiva kada bol potraje dulje od dva do tri tjedna bez znakova poboljšanja, kada se pojačava unatoč odmoru, promjeni obuće i kućnim mjerama, ili kada je pokretljivost stopala i gležnja znatno smanjena.

Dodatna pažnja potrebna je i ako se bol javlja u objema petama ili je praćena simptomima poput trnjenja, slabosti ili promjena u osjetu, što može upućivati na druge dijagnoze. Fizioterapeut provodi detaljnu procjenu funkcionalnog stanja i obrazaca pokreta te na temelju nalaza izrađuje individualizirani terapijski plan. U slučajevima kada simptomi ne prate uobičajeni tijek oporavka, može preporučiti savjetovanje s liječnikom radi dodatne dijagnostike ili daljnje specijalističke obrade.

Plantarni fascitis može se uspješno liječiti

Većina osoba s plantarnim fascitisom oporavlja se uspješno uz dosljednu primjenu konzervativnih mjera. Istraživanja pokazuju da ciljane vježbe, edukacija o opterećenju, pravilna obuća i mehanička podrška (ulošci, udlage) čine osnovu učinkovitog liječenja. Ključan je individualizirani pristup koji uzima u obzir fazu oporavka, funkcionalne sposobnosti i prisutne rizične čimbenike.

Uspješnost liječenja veća je kada se terapija započne pravovremeno, a simptomi rjeđe prelaze u kronično stanje ako se rana intervencija provodi dosljedno. Samo manji broj slučajeva zahtijeva invazivne metode, dok većina bilježi značajno smanjenje boli i poboljšanje funkcije unutar nekoliko mjeseci. Stručna fizioterapijska procjena i jasno strukturiran plan oporavka omogućuju dugoročan rezultat i sprječavaju povrat simptoma.