Cervikobrahijalni sindrom

Unatoč sve većoj svijesti i promicanju zdravlja kralježnice, bolovi u vratnoj kralježnici ostaju jedan od najvećih problema s kojima ljudi žive. Često se takva bol ignorira i osoba očekuje da će simptomi nestati ako nakratko promijeni ergonomski obrazac sjedenja, rada i spavanja. Međutim, u većini slučajeva bol se pogoršava.

Jedan od najčešćih razloga zbog kojih pacijenti traže fizioterapijski tretman je bol u vratnoj kralježnici koja se spušta niz ruke. Takvi simptomi ozbiljno narušavaju kvalitetu života i smanjuju čovjekovu funkcionalnost. Zato su rana identifikacija problema, pravovremena intervencija i pravilna edukacija ključni za uspješno liječenje.

Što je cervikobrahijalni sindrom?

Cervikobrahijalni sindrom ili Cervikobrahijalgija, je naziv koji dolazi od latinskih riječi cervix (vrat) i brachium (ruka) te označava tegobe koje se šire iz vratne kralježnice prema ruci.

Osobe s cervikobrahijalnim sindromom često imaju simptome poput boli u vratu, ramenima i gornjem dijelu prsnog koša, smanjenog opsega pokreta vratne kralježnice i ramenog obruča, povećanog tonusa vratne muskulature, glavobolje i vrtoglavice.

Karakteristična značajka ovog sindroma je širenje boli u jednu ili obje ruke često praćeno trncima i smanjenom snagom šaka.

Uzroci cervikobrahijalnog sindroma

Može nastati zbog raznih mišićno koštanih, degenerativnih i neuroloških čimbenika koji utječu na strukture vratne kralježnice. Najčešći uzrok su degenerativne bolesti intervertebralnih diskova, što posljedično dovodi do protruzije diska i kompresije živca te pojavu cervikobrahijalnih simptoma.

Kod starijih osoba je cervikobrahijalni sindrom češći,zbog cervikalne spondiloze koja je povezana s degenerativnim promjenama prilikom starenja. U tom slučaju nastaju osteofiti, koštani izdanci, koji sužavaju spinalni kanal te stvaraju pritisak na živčane strukture.

Bitno je spomenuti traume i ozljede vratne kralježnice, poput trzajnih ozljeda (whiplash), koje pridonose razvoju sindroma, zbog oštećenja vratnih struktura. Također, zauzimanje dugotrajnih, neergonomskih položaja, poput rada u statičnim pozicijama i nepravilnog sjedenja za računalom dovodi do prenaprezanja mišićno koštanih i živčanih struktura te posljedično do razvoja cervikobrahijalnog sindroma.

Simptomi cervikobrahijalnog sindroma

Osobe koje pate od cervikobrahijalnog sindroma prvenstveno se žale na bol, koja može biti oštra, peckajuća, žareća ili probadajuća te se često pogoršava pri određenim pokretima vratne kralježnice i ramenog obruča.

Uz bol se postupno razvija povremena ili stalna utrnulost, koja može zahvatiti jednu ili obje ruke i prste. Simptomi trnaca i utrnulosti češće se javljaju noću, ali s progresijom stanja mogu biti prisutni i tijekom dana.

Ako se ne reagira na vrijeme, mogu se pojaviti i dodatni simptomi, poput smanjenog opsega pokreta u vratnoj kralježnici i ramenima, osjećaja ukočenosti i težine u jednoj ili obje ruke, uz česte glavobolje, tinitus i vrtoglavicu.

Kako se dijagnosticira cervikobrahijalni sindrom?

Kako bi se dijagnosticirao cervikobrahijalni sindrom, potreban je fizioterapijski pregled i specifični testovi. Prilikom pregleda potrebno je uzeti anamnezu, napraviti palpaciju vratne kralježnice i okolnih mišića, testirati opseg pokreta vratne kralježnice i ramenog obruča, provjeriti reflekse, mišićnu snagu i osjet u rukama.

Također je važno isključiti diferencijalne dijagnoze poput cervikalne radikulopatije, gornjeg ukriženog sindroma, bolnog rama, rane faze reumatskih bolesti (reumatoidni artritis ili ankilozantni spondilitis), kao i koštanih lezija vratne kralježnice i tumorske tvorbe.

Ako postoji sumnja na ozbiljnije uzroke pacijentovih tegoba, potrebno je preporučiti dodatne radiološke i neurofiziološke pretrage, poput RTG-a, magnetske rezonance (MRI) ili elektromiografije (EMG), osobito ako simptomi ukazuju na neurološke ili anatomske probleme.

Kako se liječi cervikobrahijalni sindrom?

Najučinkovitije liječenje cervikobrahijalnog sindroma upravo je fizikalna terapija. Tijekom fizikalne terapije fizioterapeut provodi vježbe istezanja i jačanja, tehnike mobilizacije i manipulacije te kombinaciju fizikalnih čimbenika (magnet, struja, ultrazvuk itd.).

Prilikom dolaska na fizioterapijski pregled svaki pacijent dobiva individualni plan i program rehabilitacije, prilagođen stadiju bolesti i njegovoj fizičkoj spremi. Kod pacijenata koji su u akutnoj fazi cervikobrahijalnog sindroma glavni je cilj smanjiti bol i upalu primjenom posturalnih korekcija, manualne terapije i protuupalnih modaliteta (npr. elektroterapije, ultrazvuka ili krioterapije).

U kasnijim fazama rehabilitacije, kada je bol smanjena ili u potpunosti nestala, naglasak se stavlja na jačanje vratne i ramene muskulature, povećanje opsega pokreta i mobilnosti zglobova. Također, neizostavna je edukacija o ergonomskim položajima i usvajanje vježbi koje će pacijent samostalno izvoditi kako bi spriječio ponovnu pojavu simptoma.