Artroza koljena

Artroza koljena degenerativna je bolest zgloba kod koje s vremenom dolazi do postupnih promjena unutar koljena. Laički se često opisuje kao “trošenje hrskavice”, no artroza ne zahvaća samo hrskavicu nego cijeli zglob, uključujući kost, meniskus, ligamente, zglobnu ovojnicu i okolna meka tkiva.

Osim naziva artroza koljena, često se koriste i pojmovi osteoartritis koljena i gonartroza pa mnogi misle da se radi o različitim dijagnozama. U stvarnosti se radi o istom problemu odnosno degenerativnim promjenama zgloba koljena, samo se koriste različiti nazivi.

Artroza najčešće nastaje postupno kroz godine opterećenja, starenje, ranije ozljede ili višak kilograma. Češće se javlja kod starijih osoba, ali danas nije rijetkost ni kod mlađih aktivnih ljudi i sportaša, posebno nakon ozljeda koljena.
Prvi simptomi često budu blagi pa ih ljudi dugo ignoriraju. Tegobe se najčešće javljaju u obliku boli pri hodanju, ukočenosti nakon sjedenja ili osjećaja škripanja u koljenu. Budući da se razvijaju postupno, mnogi se s vremenom jednostavno naviknu na njih i počnu ih smatrati “normalnim dijelom starenja”, iako simptomi s vremenom mogu postajati sve izraženiji ako se problem dugo zanemaruje.

Važno je znati da artroza koljena nije posljedica jednog pokreta ili jedne ozljede. Razvija se postupno, kroz godine opterećenja, starenja, ranijih ozljeda i promjena koje se polako nakupljaju unutar samog zgloba.
Starenjem hrskavica gubi dio svoje elastičnosti, slabije zadržava vodu i sporije se regenerira pa koljeno teže podnosi svakodnevno opterećenje. Istovremeno postupno slabe i mišići koji stabiliziraju zglob, zbog čega aktivnosti koje prije nisu stvarale problem s vremenom počinju izazivati tegobe.

Dugotrajno stajanje, često klečanje, čučanje, fizički zahtjevan posao ili ponavljajuća sportska opterećenja mogu ubrzati razvoj degenerativnih promjena, posebno ako koljeno nema dovoljno vremena za oporavak.

Artroza se često razvija i godinama nakon ranijih ozljeda meniskusa, ligamenata, hrskavice ili prijeloma u području zgloba. Takve ozljede dugoročno mijenjaju način na koji koljeno podnosi opterećenje tijekom kretanja pa se degenerativne promjene kod nekih osoba razviju puno ranije.

Važan čimbenik je i prekomjerna tjelesna težina jer višak kilograma dodatno opterećuje koljeno pri svakom koraku i može utjecati na upalne procese unutar samog zgloba.

Kod nekih osoba postoji i genetska predispozicija za razvoj artroze, no svakodnevne navike i dalje imaju veliku ulogu u tome koliko brzo će promjene napredovati. Dugotrajno sjedenje, manjak kretanja i naglo forsiranje aktivnosti bez pripreme dodatno opterećuju koljeno, a problem je što takvi loši obrasci često godinama ne stvaraju ozbiljnije simptome.

Među prvim simptomima artroze koljena najčešće se javlja bol pri hodanju, penjanju stepenicama, ustajanju nakon sjedenja ili nakon većeg opterećenja tijekom dana. U početku se bol najčešće javlja nakon aktivnosti ili pri kraju dana, dok kod uznapredovale artroze može trajati dulje i smetati čak i u mirovanju.

Čest simptom je i ukočenost koljena, posebno nakon mirovanja ili ujutro nakon ustajanja. Mnoge osobe navode osjećaj kao da koljenu treba vremena da “proradi” prije kretanja. Također se može javiti i oteklina koljena. Ona nastaje kada zglob reagira na promjene i iritaciju unutar samog koljena stvaranjem dodatne tekućine. Zbog toga koljeno može djelovati napeto, teško i osjetljivo na pokret, posebno nakon duljeg hodanja ili većeg opterećenja.

Jedan od simptoma koji ljude često zabrine je škripanje ili krepitacije u koljenu. Taj osjećaj nastaje zbog promjena na hrskavici i površinama unutar zgloba koje više nisu potpuno glatke kao prije. Povremeno škripanje ne mora uvijek značiti ozbiljan problem, ali ako je praćeno boli, ukočenošću i smanjenom pokretljivošću, može upućivati na razvoj artroze. Kod uznapredovalih promjena škripanje često postaje izraženije i javlja se pri svakodnevnim pokretima.

Simptom / promjena	Početna faza artroze	Uznapredovala faza artroze
Bol	Povremena bol nakon aktivnosti ili duljeg hodanja	Bol prisutna i u mirovanju ili tijekom noći
Ukočenost	Kratkotrajna ukočenost nakon sjedenja ili ujutro	Izražena ukočenost i otežano pokretanje koljena
Pokretljivost	Blago smanjena pokretljivost	Značajno ograničeni pokreti koljena
Oteklina	Povremena i blaga oteklina	Češća i izraženija oteklina
Škripanje	Povremene krepitacije ili škripanje	Izraženo škripanje pri pokretu
Deformacija zgloba	Najčešće nije prisutna	Može biti vidljiva deformacija koljena
Hrskavica	Početna oštećenja hrskavice	Izraženije oštećenje hrskavice
Svakodnevne aktivnosti	Većinom bez većih ograničenja	Hodanje, stepenice i ustajanje postaju otežani
Kvaliteta života	Povremene tegobe	Tegobe značajno utječu na svakodnevni život

Je li hodanje preporučljivo kod artroza koljena?

Apsolutno da. Umjereno hodanje jedna je od najboljih aktivnosti za održavanje pokretljivosti i funkcije koljena kod artroze. Kretanje aktivira mišiće koji stabiliziraju zglob, smanjuje osjećaj ukočenosti i pomaže da koljeno što dulje ostane funkcionalno.

Problem nastaje kada zbog boli ljudi potpuno prestanu s aktivnostima i čekaju da se “situacija smiri”. Dugotrajno izbjegavanje kretanja najčešće dovodi do još veće ukočenosti, slabije kondicije i sve težeg podnošenja svakodnevnih aktivnosti pa mnogi vrlo brzo uđu u začarani krug boli i sve manjeg kretanja.

No bitno je znati da hodanje nije jednako preporučljivo u svakoj fazi artroze. Ako se pojavi jača bol, oteklina ili osjećaj da koljeno “ne trpi” hodanje kao inače, potrebno je privremeno smanjiti opterećenje i dati zglobu vremena da se smiri. Cilj nije forsirati hodanje kroz jaču bol nego pronaći razinu aktivnosti koju koljeno može podnijeti bez dodatnog pogoršanja simptoma.

Većini osoba puno više odgovara redovito kraće hodanje nego povremeno dugo i intenzivno opterećenje. Za početak su često dovoljne kraće šetnje tijekom dana ili otprilike 5000 do 6000 koraka, naravno ako koljeno to podnosi bez jače boli i oticanja.

Kada hodanje može pogoršati stanje?

Hodanje može pogoršati simptome ako se forsira unatoč jačoj boli, oteklini ili izraženoj ukočenosti koljena. Često se događa da ljudi, kada osjete da nešto nije u redu, pokušavaju još više hodati i razgibavati koljeno po principu “klin se klinom izbija”. Problem je što kod nadraženog zgloba preveliko opterećenje često napravi upravo suprotan efekt i dodatno pojača bol, oteklinu i upalnu reakciju unutar koljena.

Dulje hodanje po tvrdoj podlozi, poput asfalta i betona, također može dodatno opterećivati koljeno jer takve površine slabije amortiziraju udarce pri svakom koraku. Preporučuju se mekše podloge poput zemlje, šumske staze ili trake za hodanje. Ako hodanje izaziva jaču bol ili oteklinu, dobra alternativa mogu biti bicikl, sobni bicikl, plivanje ili ciljane vježbe za jačanje mišića natkoljenice i stabilizatora koljena. Takve aktivnosti često bolje odgovaraju nadraženom koljenu jer omogućuju kretanje bez stalnog opterećenja pri svakom koraku.

Koja je pravilna tehnika hodanja?

Kod artroze koljena važno je hodati mirno i bez “nabijanja” stopala o pod. Tijelo treba biti uspravno, pogled usmjeren prema naprijed, a koraci nešto kraći i prirodni. Pri hodu je poželjno prvo spustiti petu, zatim cijelo stopalo pa se odgurnuti preko prstiju kako bi koljeno što manje “trpjelo” udarce pri svakom koraku.
Brzo hodanje, veliki koraci i tvrdi doskoci mogu dodatno pojačati bol i opteretiti zglob. Nekim osobama kod izraženijih tegoba može pomoći i korištenje štapa. Štap se drži u suprotnoj ruci od bolnog koljena kako bi dio opterećenja preuzele ruke i gornji dio tijela. Kod duljih šetnji nekima odgovaraju i štapovi za nordijsko hodanje jer dio opterećenja preuzimaju ruke pa hodanje često djeluje stabilnije i manje opterećuje koljena.

Obuća i artroza koljena

Obuća ima puno veći utjecaj na koljena nego što većina ljudi misli. Mnogi pri odabiru tenisica više gledaju estetiku nego udobnost i stabilnost, što je u potpunosti krivo. Preporučuje se izbjegavati istrošene tenisice, potpuno ravnu i tvrdu obuću te visoke pete jer mogu dodatno opteretiti koljeno i pogoršati simptome. Treba birati tenisice koje imaju dobru amortizaciju, stabilan potplat i dovoljno prostora za prste. Takva obuća može smanjiti udarce pri hodanju i rasteretiti koljena tijekom svakog koraka. Često se zanemaruju i spuštena stopala koja tijekom hodanja mogu dodatno opteretiti koljena i kukove. Upravo zato nekim osobama mogu pomoći ortopedski ulošci.

Kako se dijagnosticira artroza koljena?

Pregled najčešće započinje razgovorom o simptomima, primjerice kada se bol javlja, što ju pogoršava, postoji li ukočenost, oteklina ili osjećaj nestabilnosti u koljenu. Nakon toga slijedi klinički pregled tijekom kojeg se promatra način hoda, pokretljivost koljena, snaga mišića i reakcija koljena na određene pokrete i opterećenje.

U velikom broju slučajeva već se kroz simptome i sam pregled može posumnjati na artrozu koljena, no za sigurnu potvrdu dijagnoze najčešće se radi rendgen (RTG). Na toj snimci najbolje se vide koštane promjene i suženje zglobnog prostora karakteristično za artrozu.

Dodatne pretrage poput magnetske rezonance (MR) najčešće nisu potrebne kod svake osobe s artrozom koljena, ali se mogu preporučiti ako postoji sumnja na dodatne probleme unutar koljena poput oštećenja meniskusa, ligamenata ili hrskavice. Ultrazvuk može pokazati oteklinu, izljev i znakove upale unutar koljena, ali ne prikazuje koštane promjene toliko dobro kao RTG.

Ako bol u koljenu traje dulje vrijeme, ponavlja se ili vas počinje ograničavati u svakodnevnim aktivnostima, pregled nije loša ideja. U većini slučajeva bolje je provjeriti stanje na vrijeme nego mjesecima čekati da simptomi sami prođu.

Artroza koljena liječenje

Mnogi se nakon dijagnoze prvo pitaju postoji li lijek za artrozu koljena. Artroza se ne može “izbrisati” jednom tabletom niti vratiti koljeno u stanje kao prije, ali to ne znači da će svaka osoba završiti na operaciji. Kod većine osoba simptomi se mogu značajno smanjiti pravilnom terapijom, vježbama i promjenama svakodnevnih navika.

Kod blažih bolova i simptoma ljudi najčešće prvo posegnu za analgeticima i nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAID) kako bi smanjili bol i upalu u koljenu. Problem nastaje kada tablete postanu jedino rješenje jer tada često samo privremeno “gase” simptome, dok promjene unutar zgloba i dalje postupno napreduju.

Veliku ulogu u liječenju imaju fizikalna terapija i kineziterapija. Kroz ciljane vježbe jačaju se mišići koji stabiliziraju i rasterećuju koljeno, poboljšava se pokretljivost zgloba i pokušava što dulje održati normalna funkcija koljena. Terapija često uključuje kombinaciju vježbi, edukacije o opterećenju koljena, manualnih tehnika i različitih procedura za smanjenje boli i poboljšanje svakodnevnog kretanja. Redovito i pravilno dozirano kretanje kod mnogih osoba može značajno usporiti pogoršanje simptoma i odgoditi potrebu za invazivnijim metodama liječenja.

Kada fizikalna terapija, vježbe i prilagodba aktivnosti više nisu dovoljne da se simptomi drže pod kontrolom, ponekad se razmišlja i o injekcijama u koljeno. One se najčešće ne daju odmah na početku artroze, ali ni tek “u zadnjem stadiju”, nego onda kada bolovi, oteklina i upalna reakcija počnu ozbiljnije ograničavati svakodnevno funkcioniranje.

Kortikosteroidne injekcije najčešće se koriste za smanjenje jače boli i upale unutar koljena, dok se hijaluronska kiselina koristi s ciljem boljeg podmazivanja zgloba i smanjenja trenja pri pokretu. Kod nekih osoba koristi se plazma bogata trombocitima (PRP), no rezultati takvih terapija mogu dosta varirati od osobe do osobe.

Najveći fokus stavlja se na jačanje kvadricepsa, glutealnih mišića i ostalih stabilizatora noge jer upravo oni drže koljeno stabilnim tijekom hoda, stepenica i svakodnevnog kretanja. Kada su ti mišići slabiji, veće opterećenje preuzima sam zglob pa se bol i osjećaj nestabilnosti često dodatno pojačavaju. Važne su i vježbe ravnoteže te kontrole pokreta kako bi koljeno pri kretanju bilo sigurnije, stabilnije i manje opterećeno.

Ljudi često u startu odustanu od vježbanja jer imaju osjećaj da za njega trebaju puno vremena, posebnu opremu ili naporne treninge. U stvarnosti su najvažnije vježbe najčešće vrlo jednostavne i mogu se raditi kod kuće kroz 20 do 30 minuta dnevno. Cilj nije iscrpiti koljeno treningom nego redovito aktivirati mišiće koji ga stabiliziraju i rasterećuju.

Problem nastaje kada se nasumično rade vježbe s interneta ili forsiraju pokreti koji dodatno iritiraju zglob. Fizioterapeut nakon pregleda i procjene funkcionalnog stanja izrađuje individualni plan vježbi prilagođen boli, pokretljivosti i kondiciji svake osobe te vodi pacijenta kroz pravilno izvođenje pokreta kako bi se izbjeglo dodatno opterećenje i daljnje trošenje koljena.

Prehrana ima važnu ulogu u kontroli simptoma i liječenju artroze koljena. Najviše se preporučuje prehrana bazirana na svježe pripremljenim obrocima, povrću, voću, proteinima, ribi i zdravim masnoćama jer takve namirnice dugoročno bolje djeluju na organizam i procese povezane s upalom u tijelu. S druge strane, velike količine prerađene hrane, brze hrane, peciva, slatkiša, gaziranih pića i alkohola mogu dodatno pogoršavati simptome i upalne reakcije u organizmu.
Naravno, svi bi najradije brzo rješenje kroz kolagen, glukozamin i različite dodatke prehrani. Istina je da nekim ljudima mogu pomoći, dok drugi ne primijete gotovo nikakvu razliku. Dodaci prehrani mogu biti pomoć, ali ne mogu zamijeniti kretanje, vježbanje i promjene životnih navika.

Potrebno je naglasiti kako tjelesna težina nije mali faktor kod nastanka i pogoršanja artroze koljena. Koljena pri svakom koraku nose težinu cijelog tijela pa svaki višak kilograma znači i dodatno opterećenje zgloba. Često se vodimo računicom da je 1 dobiveni kilogram zapravo oko 4 kilograma dodatnog opterećenja na koljena tijekom hoda. Zbog čega već i manji gubitak težine kod osoba s viškom često može značajno smanjiti bolove i olakšati svakodnevno kretanje.

Kada je potreba operacija?

Obzirom da operacija nije prvi izbor liječenja o njoj se obično počinje razmišljati tek kada konzervativne metode više ne daju rezultate. To se najčešće događa kada bol postane svakodnevna, pokretljivost koljena izrazito ograničena, a aktivnosti poput hodanja, stepenica, ustajanja ili spavanja počnu ozbiljno narušavati kvalitetu života.

Postoji više vrsta operacije, a ovise o stupnju artroze, dobi osobe i stanju koljena. Artroskopija koljena danas se puno rjeđe koristi kod same artroze, ali može imati ulogu kod određenih mehaničkih problema unutar zgloba. Osteotomija se češće koristi kod mlađih osoba kada se želi promijeniti opterećenje unutar koljena i usporiti daljnje propadanje zgloba.

Kod uznapredovale artroze najčešće se radi totalna endoproteza koljena odnosno zamjena zgloba koljena umjetnim implantatom.
Oporavak nakon operacije koljena najčešće traje nekoliko mjeseci i zahtijeva puno rada, strpljenja i redovite rehabilitacije. Operacijom posao zapravo ne završava nego tek počinje. Upravo fizioterapija nakon operacije ima jednu od najvažnijih uloga u vraćanju pokretljivosti, snage mišića, stabilnosti i normalnog hoda. Bez kvalitetne i redovite rehabilitacije puno je teže postići dobar i dugoročan rezultat operacije.

Kako usporiti artrozu koljena?

Ona se ne može u potpuno zaustaviti, ali se njezino napredovanje kod velikog broja ljudi može značajno usporiti. Najvažniju ulogu pritom imaju redovito kretanje, pravilno dozirane vježbe, održavanje zdrave tjelesne težine i prehrambene navike koje dugoročno ne pogoršavaju upalne procese u organizmu.
Jedna od najčešćih grešaka je da ljudi krenu s terapijom i vježbama tek kada bol postane jaka, a čim simptomi malo popuste ponovno prestanu s aktivnostima. Kod artroze najveći problem najčešće nije povremena bol nego dugoročno odustajanje od kretanja i brige o koljenu.

Život s artrozom koljena često traži određene prilagodbe, ali ne znači da morate odustati od svega što volite raditi. Bit će dana kada će koljeno biti bolje i dana kada će simptomi biti izraženiji, što je kod artroze potpuno normalno. Najvažnije je naučiti prepoznati granicu između korisnog kretanja i pretjeranog opterećenja te ne ignorirati signale koje vam koljeno šalje.

Mnogim ljudima najviše pomaže kada uspiju usporiti tempo, rasporediti aktivnosti kroz dan i prestanu forsirati stvari “preko boli”. Upravo male svakodnevne navike, redovito kretanje i briga o koljenu dugoročno često naprave veću razliku od povremenih intenzivnih pokušaja da se problem riješi preko noći.